Pirinač je rođen u vodi, ali umire u vinu29.05.2015.

Pirinač je rođen u vodi, ali umire u vinu

Sigurno niste znali da je Italija jedan od svetskih lidera u proizvodnji i preradi pirinča. O tome kako je pirinač dospeo u Italiju, mogu se čuti razne teorije. Prema istorijskim podacima, za pirinač su znali još stari Rimljani, dok mnogi smatraju da su ga na Siciliju doneli Arapi krajem prvog milenijuma. Istoričari hrane uglavnom se slažu da pirinač došao u Evropu putem Indije. U početku, pirinač nije korišćen kao sastojak u kuvanju, već je bio cenjen zbog svojih lekovitih svojstava.

Ipak, teško je sa preciznošću tvrditi kada je prvi put pirinač uzgojen u Italiji. Pretpostavlja se da je to bilo tokom kasnog srednjeg veka. U dokumentima se pominje  1475. godina. Još je i Leonardo Da Vinči bio poznat po svom doprinosu za izgradnju kanala za navodnjavanje useva pirinča. Do sredine 19. veka postojala je samo jedna sorta pirinča pod nazivom "Nostrale". 1839. jezuitski sveštenik, vraćajući se sa Filipina uvozi 43 različite sorte pirinča i tada Italijani počinju da eksperimentišu sa sortama koje bi najbolje mogle da se prilagode uslovima umerene klime u Severnoj Italiji.     

Regija u kojoj je uzgoj pirinča najveći je Pijemont, na potezu od Alpa do reke Po, a za njome sledi Lombardija. U Italiji se trenutno gaji na površini od oko 240 000 hektara, uglavnom u severnim regionima, uz manje površine na jugu zemlje i na ostrvu Sardinija, koji zauzimaju 1.4 odsto ukupne površine ili oko 16.800 hektara. Površina na kojoj se ova žitarica gaji konstantno raste u poslednjih 15 godina. Italija je zapravo najveći proizvođač pirinča u Evropskoj uniji.

talijani jedu oko 8.5 kilograma po osobi godišnje. Ali ono što je svima prva asocijacija na pomen Italije i pirinča je nenadmašno jelo rižoto i, aludirajući na pripremu tog jela, često se može čuti italijanska izreka da je "pirinač rođen u vodi, ali umire u vinu“. Zbog toga ova zemllja ulaže velike napore u razvijanju vrste pirinča u svrhu pravljenja savršenog rižota. Posebno su ponosni na vrstu Arborio. 

Arborio je pirinač okruglog debelog zrna. Ime je dobio po gradu Arborio u Italiji, gde se uzgaja. Najpoznatiji u kategoriji okruglih zrna, pravi je izbor za pravljenje rižota. Zbog velikog sadržaja skroba, njegova zrna ostaju čvrsta, a skrob iz zrna pravi kremastu masu zahvaijujući kojoj povezuje sastojke bilo kog rižota. Odličan je i za sutlijaš.

Poznata vrsta u Italiji je i orginario, pirinač malog okruglog zrna. Pogodan je za supe, krokete, sutlijaš, sarme, punjene paprike, kao i za sve vrste punjenja.