Muzikoterpaija – kada zvuk leči28.01.2016.

Muzikoterpaija – kada zvuk leči

Muzika ima moć da oblikuje karakter, reči su čuvenog filozofa Aristotela. Svet bi bio nezamisliv bez muzike, gotovo prazan. Pored neizrecivog bogatstva, muzika sa sobom nosi i terapijska svojstva u vidu muzikoterapije. Verovanja u isceliteljske moći muzike datiraju vekovima pre nove ere. 
 
Muzikoterapija predstavlja skup tehnika koje se primenjuju od najranijeg detinjstva do duboke starosti, u dijagnostici, terapiji, zatim prevenciji, specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji. Muzikoterapija se može primenjivati i kod zdravih osoba, dece i odraslih, u cilju podsticanja razvoja. Terapija koristi zvuk koji može i ne mora biti muzika, a primenjuju se individualno i u grupi. 

Muzikoterapija se efikasno primenjuje kod ranog tretmana i edukacije dece sa posebnim potrebama, značajno poboljšavajući njihovo učestvovanje u porodičnom i društvenom životu. Zatim je primenjiva kod svih kategorija psihijatrijskih, psihosomatskih i defektoloških poremećaja, depresivnih poremećaja, fobija, opsesivno-kompulzivnih ponašanja. Koristi se u i neurologiji, kod rehabilitacije glasa i govora.

Osoba ne mora imati muzičke sposobnosti kako bi imala koristi od muzikoterapije. Svi stilovi muzike mogu biti korisni kod pozitivnih promena u ponašnju pacijenta. Postoje dva osnovna pravca u muzikoterapiji - aktivna muzikoterapija u kojoj se pomoću glasa ili instrumenta ostvaruje komunikacija sa pacijentima sa kojima je verbalna komunikacija otežana i receptivna muzikoterapija kada klijent sluša testirani muzički izvod pomoću koga se postiže željeni psihološki efekat. 

Muzika se pušta na početku seanse, onda se od pacijenta traži da zamisli sliku koja ga asocira na datu muziku. Ta zamišljena slika u stvari iz osobe izvlači problem koji je muči. problem. Muzikoteraputi ukazuju na činjenicu da se sluh razvija pre vida u embrionalnom stadijumu i da je prvo funkcionalno čulo u životu čoveka. Tako za zvuk ne postoje granice, jer zvuk nikad ne spava.

Muzikoterapija služi i za podsticanje razvoja zdravih osoba koje ne pokazuje psihološku smetnju. Za nju su najčešće zainteresovane osobe koje žele lepše da žive i da se duhovno razvijaju. Veoma je efikasna I kod osoba koje su često izložene stresu. 

Gde reči ne vrede, muzika progovara – Hans Kristijan Andersen.