Začinsko bilje – i aroma i lek04.10.2015.

Začinsko bilje – i aroma i lek

Jedna od najčuvenijih kuhinja sveta, italijanska kuhinja, poznata je po upotrebi različitog začinskog bilja prilikom pripreme skoro svakog jela. Ovaj trend seže daleko u prošlost, kada se začinom trgovalo i kada je aromatično bilje predstavljalo pravo bogatstvo.  

Taj pozitivan trend obnavlja se polako poslednjih godina, pa se pored sve većeg okretanja prirodi i zdravoj ishrani, i zvanična medicina oslanja i preporučuje začinsko lekovito bilje kao pomoćni način lečenja.

U kulinarstvu, začinske biljke nisu cenjene samo zbog toga što miris i ukus hrane čine lepšim, već, što je jako važno, hranu čuvaju od kvarenja i time joj produžavaju rok trajanja.

Začinske biljke se koriste sveže ili sušene i jelima se obično dodaju pred sam kraj pripreme, kako bi zadržale sva svoja aromatična svojstva. Važno je da se beru u jutarnjim časovima, kada je sunčano jer im je tada lišće bogatije eteričnim uljima.

Određeno začinsko bilje kao što su mirođija, lovorov list, vlašac, peršun i korijander mogu se zamrznuti tako što se bilje stavi do pola posudice i nalije vodom. Ruzmarin, bosiljak, nana, majčina dušica i bosiljak su najbolji kada se osuše, zajedno sa stabljikom. Biljke spojene u vezice okačite na toplom, prozračnom mestu najmanje nedelju dana. Možete ih sušiti i u pećnici, tako što ćete ih zagrejati na 30 stepeni sa poluotvorenim vratima. 

Takođe, aromatičnim biljem možete poboljšati ukus sirćetu, a sjajna kombinacija za marinade, salate i ostala jela je ekstra devičansko maslinovo ulje i začinsko bilje. 

Možda niste znali, ali određeno začinsko bilje nosi određenu simboliku, pa tako bosiljak označava ljubav, ruzmarin sećanje, nana čistotu, šafran bogatstvo, majoran radost, žalfija vrlinu a peršun je simbol slavlja. 

Pored svojih kulinarskih i lekovitih svojstava, aromatično bilje ima i posebnu estetsku notu, pa je veoma lep ukras u stanu ili na terasi. 

Ovo su, prema našem izboru, najcenjenije začinske biljke:

Šafran: Najcenjeniji i najskuplji začin na svetu. Sjajno se slaže sa jelima od pirinča. 
Korijander: Semenke svetlosmeđe boje, koriste se cele ili mlevene, za pripremu jela sa mesom.
Menta: Biljka karakterističnog mirisa i ukusa, koristi se za poboljšavanje ukusa jela od piletine, a dobra je i za slatka jela i pića.
Lovor: Poboljšava ukus mesu, čorbama, ribi i sosevima.
Mirođija: Laka za gajenje, izrazitog mirisa, koristi se za razne čorbe, soseve, salate i turšiju.
Biber: U zrnu i mleveni koristi se za sva jela kuvana i pečena, a aromu razvija na toploti. 
Origano: Mediteranski začin, obavezan u italijanskim jelima od testenine i u picama.
Ruzmarin: Jak začin, koristi se za mariniranje mesa i pečenja.
Majčina dušica: Veoma jake arome i mirisa, koristi se za mesne nadeve, pečurke, mediteransko voće i povrće.
Bosiljak: Ima jaku aromu i dobro se slaže sa jelima od paradajza i često je korišćen u mediteranskoj kuhinji.
Peršun: Koristi se za poboljšanje ukusa kuvanim jelima, čorbama, ribi, salatama, a svež list za dekoraciju.
Đumbir: Ima veoma prijatan miris sličan limunu, ljutkastog ukusa. Koren se koristi kao dodatak jelima, kolačima, čaju, likerima ili pivu.
Kim: Semenke se mogu koristiti cele ili mlevene, veoma prijatnog ukusa i mirisa, za marinade, čorbe, sosove i peciva.